');
17
May
solemnizacija
privatna arhiva

Šta je BRAČNI UGOVOR i šta omogućuje?

facebook messenger viber
Institut bračnog ugovora uveden je u naše pozitivno zakonodavstvo Porodičnim zakonom Republike Srbije iz 2005. god. Osnovni razlog jeste da se supružnicima omogući da svoje imovinskopravne odnose urede drugačije nego što ih uređuju dispozitivne odredbe Porodičnog prava.

Odredbama ovog zakona je utvrđeno da supružnici, tj. budući supružnici mogu svoje imovinske odnose na postojećoj ili budućoj imovini urediti ugovorom (bračni ugovor).

Bračni ugovor se zaključuje u obliku javnobeležniči potvrđene (solemnizovane) isprave. Prilikom potvrđivanja (solemnizacije) ugovora, javni beležnik je dužan da ugovornike naročito upozori na to da se njime isključuje režim zajedničke imovine, o čemu stavlja napomenu u klauzuli o potvrđivanju.

Bračnim ugovorom se može regulisati sva imovina, a onaj koji reguliše status nepokretnosti upisuje se u javni registar prava na nepokretnostima.
Ugovorne strane sporazumno određuju pravnu sudbinu imovine, u celini ili nekog njenog dela, stečene pre, ili za vreme braka.

Sadržina bračnih ugovora može biti raznolika i po pravilu se odnosi na preciziranje koja imovina je posebna imovina nekog supružnika na koju ovaj drugi supružnik nema, niti će imati ikakva prava u slučaju razvoda.

Ovaj ugovor mogu sklopiti i vanbračni partneri jer je vanbračna zajednica u srpskom pravu u pogledu imovine izjednačena sa bračnom. Štaviše, u ovim situacijama je (van) bračni ugovor još pogodniji jer unošenjem datuma početka vanbračne zajednice definitivno se uklanja svaka sumnja u to šta je i šta će biti stečeno u zajednici.

Osnovni razlog za zaključenje bračnog ugovora je potreba da se jedan ili oba bračna druga pravno zaštite u slučaju pokretanja spora, ali u Srbiji je kvantitativno mali broj tako zaključenih ugovora, jer se na ovaj instiut ne gleda blagonaklono i obično je pokazatelj nepoverenja jednog supružnika prema drugom ili nepoverenja prema izgledima da taj brak potraje.

Problem nastaje kada se odnosi između bračnih partnera toliko poremete da dođe do prestanka zajedničkog života ili razvoda braka što dovodi do iscrpljujućih parničnih postupaka čijim krajnjim ishodom stranke uglavnom ne budu zadovoljne.

Postavlja se pitanje da li ima nečeg lošeg u tome da imućan 65-godišnjak zahteva zaključenje bračnog ugovora sa svojom 35 godina mlađom verenicom?

U praksi se često u brakorazvodnim parnicama problem produbljuje kod pitanja kome pripadaju svadbeni pokloni… Najčešće je sud u nemogućnosti da utvrdi kome su tačno pokloni učinjeni, te se uzima da je poklon dat onom supružniku koji je poklonodavca pozvao na svadbu, a ako su oba pozvala gosta na svadbu, uzima se u sudskoj praksi da im poklon pripada po pola.

Bračnim ugovorom se može urediti, npr. da svi pokloni pripadaju isključivo supruzi. Po našem zakonu je zabranjeno ugovoriti npr. da supružnik ne sme povećati telesnu težinu iznad određenog ugovorenog praga. U nekim pravnim sistemima je naprotiv moguće ugovoriti da supruga ne sme da poveća svoju telesnu težinu više od par kilograma u odnosu na onu koju je imala na dan venčanja, itd..

Takve i slične odredbe su u našem zakonodavstvu apsolutno ništave. Predmet ovog ugovora su uglavnom imovinska pitanja, ali to može i biti i ugovaranje da će usled nemoralnog ponašanja nekog od supružnika drugom biti isplaćena određena novčana naknada.

Ako dođe do razvoda braka mogu se odnositi i na neimovinske aspekte braka (uređivanje svakodnevnog života i obaveze koje nisu imovinsko pravne prirode i koje se odnose na bilo kakvo drugo davanje, činjenje, nečinjenje ili trpljenje).

Međutim, iako menja zakonski režim zajedničke imovine, bračni ugovor ne može biti protivan prinudnim propisima, dobrim običajima i javnom poretku. Takođe, što se starateljstva nad decom tiče, najbolji interes deteta je nešto o čemu sud uvek vodi računa, te ni jedna norma bračnog ugovora neće uticati na to primarno načelo porodičnog prava.

U praksi, bračni ugovor obično zaključuju u situacijama gde je nesrazmerna visina primanja jednog i drugog supružnika ili postoji potencijal za postojanje takve nesrazmere u budućnosti. Na primer: u slučajevima gde jedan ili oba partnera obavljaju profesije kojima ostvaruju visoke prihode (npr.profesionalni sportisti), jedan ili oba partnera imaju sopstvene firme ili uspešno posluju na drugi način, partneri mešaju sopstveni posebnu imovinu sa zajedničkom imovinom supružnika (na primer, jedan supružnik proda stan koji je nasledio i taj novac uloži u učešće za kredit, koji onda načelno otplaćuje drugi supružnik od svoje zarade).

Naročito je bitno da se može ugovoriti da imovina koja se stiče od posebne imovine jednog supružnika ostaje posebna imovina supružnika, bez obzira na eventualni doprinos drugog supružnika.

Ukoliko supružnici nisu zaključili bračni ugovor, oni mogu tokom trajanja samog braka ili prilikom njegovog razvoda podeliti svoju zajedničku imovinu, a to mogu učiniti sporazumno (sporazum o deobi nikada nema za posledicu izmenu zakonskog imovinskog režima, već ovaj pravni posao ima dejstvo samo na imovinu koju su bračni drugovi stekli od trenutka zaključenja braka,pa sve do trenutka zaključenja sporazuma), odnosno tužbom za deobu.

U pogledu odredaba koje bi se odnosile na sam raskid ugovora, primenjuju se odredbe Zakona o obligacionim odnosima koje važe za prestanak ugovora.

Osnovna ideja uvođenja instituta bračnog ugovora je da se i u bračno-imovinskim odnosima afirmiše autonomija volje supružnika bez nametanja zakonskog režima kao jedino mogućeg.

Uprkos tome, bračni ugovor još uvek nije u pravoj meri zaživeo u Republici Srbiji. Statistike govore da se u prve dve godine nakon donošenja Porodičnog zakona u Beogradu potpisalo tek desetak bračnih ugovora.

U drugim evropskim zemljama, takođe se zaključuje relativno mali broj ovakvih vrsta ugovora (u holandskom zakonodavstvu u praksi ih zaključuje samo 20% populacije, u Francuskoj samo oko 10% bračnih parova zaključi ovakvu vrstu ugovora).

Uglavnom ih zaključuju oni koji poseduju imovinu velike vrednosti. Uprkos tome, treba shvatiti, da bračni ugovor nije faktor razlikovanja imućnih parova od onih manje imućnih, već nešto što razlikuje dobro isplanirane i oprezne od onih koji to nisu. To nije “oročenje” ljubavi, niti odraz nepoverenja, već dokaz zrelosti partnera.

Kompletan tekst je preuzet sa Bloga SVET NEKRETNINA
Autor teksta: Adv. Sandra Dostanić