Neko otpočinje obrađivanje zemlje iz hobija nakon redovnog posla, neko baš kao redovnu, svakodnevnu aktivnost, a neke osobe se poljoprivredom bave povremeno.
Da bi postojala mogućnost bavljenja poljoprivredom, podrazumeva se postojanje zemljišta i obradivih površina. To zemljište može biti u privatnom ili državnom vlasništvu.
Lica koja nisu vlasnici seoskog imanja sa poljoprivrednim zemljištem, ili nekog drugog oblika obradivih površina, vrlo često se odluče za zakup poljoprivrednog zemljišta.
Mnogo je detalja koje obuhvata zakup poljoprivrednog zemljišta i apsolutno svi su regulisani zakonskom regulativom u našoj zemlji, u odnosu između vlasnika i zakupca. Njima je regulisana mogućnost izdavanja zemljišta u zakup, uslovi, prava i obaveze, kao i rokovi i naknade.
Izdavanje poljoprivrednog zemljišta u zakup od strane vlasnika moguće je u slučaju kada vlasnik nema nameru, mogućnost niti potrebu da se bavi ovom delatnošću. U suprotnom, nema obavezu da izdaje u zakup zemljište ako želi samostalno, ortački ili na neki način da se bavi obrađivanjem tog zemljišta.
U slučaju da postoji privatna ili zadružna svojina nad registrovanom obradivom površinom, a vlasnik nema nameru da se bavi poljoprivredom, dužan je da omogući izdavanje u zakup zainteresovanim licima, uz plaćanje taksi, naknada i naplatu zakupa.
Poljoprivredno zemljište u državnoj svojini izdaje se u skladu sa odlukom Ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva i realizacijom od strane organa lokalne samouprave. Može biti izdato fizičkom licu, odnosno zainteresovanom pojedincu uz naknadu, a može i pravnim licima – školama, društvima, udruženjima, preduzećima i mnogim drugim organizacijama i poslovnim subjektima.
U slučaju neizdavanja obradive površine u zakup ili obrađivanja, poreski organi imaju pravo naplate većih suma poreza. Zato, interes i vlasnika i zakupca je da se nastavi obrađivanje poljoprivrednog zemljišta.
Inspekcijski nadzor zakupa vrši nadležni organ Republike Srbije. Zakon o poljoprivrednom zemljištu nalaže da obradive površine mogu da se koriste isključivo za tu svrhu i nijednu drugu. Stoga, važno je usaglasiti interese vlasnika i zakupca, mogućnosti za korišćenje zemljišta, naknadu i rok izdavanja zemljišta u zakup. To usklađivanje vrši se sklapanjem ugovora između vlasnika i zakupca zemljišta ukoliko se radi o privatnom vlasništvu, a može se zakupiti i zemljište u državnoj svojini.
Sva prava i obaveze vlasnika sumiraju se u ugovoru o zakupu poljoprivrednog zemljišta, bez obzira na tip svojine.
Ukoliko se radi o privatnom vlasništvu, uz notare i advokate sklapa se ugovor između vlasnika i zakupca.
A ako govorimo o zakupu zemljišta u državnoj svojini ugovorne strane su nadležno Ministarstvo i zakupac. Procedura zakupa tada je složenija, jer obuhvata javno nadmetanje, odnosno licitaciju koja se objavljuje i pozivaju se zainteresovana fizička ili pravna lica. Uz nadmetanje i pravo zakupa i prečeg zakupa, donosi se odluka po kojoj se definiše ko je zakupac, naplaćuje dogovorena suma nadmetanjem i zatim se potpisuje ugovor.
Osnovni elementi ugovora o zakupu zemljišta jesu:
Sve elemente ugovora sprovodi i generalno realizuje lokalna samouprava, odnosno opštinski organi u saradnji sa katastarskom službom, Ministarstvom, poljoprivrednim inspektorom i drugim učesnicima.
Ugovor može prestati istekom vremena zakupa, po sili zakona ili raskidom jedne od ugovornih strana, što mora biti navedeno i predviđeno članom ugovora.
Fizičko ili pravno lice koje iznajmi u zakup poljoprivredno zemljište u privatnoj ili državnoj svojini ima određena prava. Pre svega, važno je napomenuti da su sva prava, kao i dužnosti, regulisane zakonskim odredbama i ugovorom. Zakupac ima pravo da od trenutka početka važenja ugovora, najčešće potpisivanjem, koristi poljoprivredno zemljište u svrhu obrađivanja i ubiranja plodova.
Bez obzira o kojoj biljnoj kulturi se radi, voću ili povrću, ima neosporno pravo da uzgaja, koristi i prodaje plodove sa obradivog zemljišta određeni vremenski period.
Takođe, isključivo ugovorom može biti definisano da deo od ubranih plodova ili bogatstva zemljišta ubira i vlasnik, a da se visina naknade za zakup umanji.
Korisnik poljoprivrednog zemljišta može koristiti subvencije, povlastice i pomoć države, boraviti na obradivoj površini, imati svoje radnike i čitav posao razvijen u vezi sa zakupljenim poljoprivrednim zemljištem, a prema definisanim pravilima.
Osnovni pravni akt koji uređuje odnos između vlasnika poljoprivrednog zemljišta i njegovog zakupca pored zakona je ugovor o zakupu.
Kao što je već navedeno, u njemu se navode sve dužnosti zakupca, vlasnika, ali i prava.
Korisnik poljoprivrednog zemljišta, u ovom slučaju zakupac, u obavezi je da redovno, pravilno i prema ugovoru obrađuje poljoprivredno zemljište, kao dobar domaćin i da primenjuje sve poljoprivredne mere. U slučaju da se to ne dogodi, vlasnik može tražiti raskid ugovora, a posledično može reagovati i Ministarstvo za poljoprivredu, vodoprivredu i šumarstvo.
Zakupac zemljišta dužan je da poštuje ugovor i da plaća dogovorenu naknadu za iznajmljivanje poljoprivrednog zemljišta.
Ako se radi o zakupu poljoprivrednog zemljišta koje je u državnoj svojini, sve dužnosti zakupca reguliše organ lokalne samouprave u skladu sa zakonom.
Cena zakupa obično se definiše po jednom aru ili češće hektaru, u zavisnosti od zakupljene površine. Ako u nekom trenutku dođe do promene cena zemljišta, za zakup obradive površine na period duže od 10 godina, moguće je da se izmeni cena, iako je dogovorena u ugovoru, da bi bila u skladu sa tržišnim tendencijama i promenama.
Takođe, zakupac je dužan da vodi računa o zaštiti životne sredine, štiti prirodno bogatstvo i vodi računa o posledicama svog delovanja na lokalnu zajednicu i okruženje.
Vlasnik poljoprivrednog zemljišta – fizičko, pravno lice ili država, ima neosporno pravo na iznajmljenom zemljištu u pogledu naplate naknade za korišćenje obradivih površina, kontrolisanja i nadziranja zakupca, kao i mnoga druga. Iako većinu vlasnika više zanima prodaja poljoprivrednog zemljišta, postoje i oni koji se ne bi odrekli te imovine, pa se odlučuju na rentiranje zemljišta.
Inspekcijski organi posebno kontrolišu proceduru i realizaciju zakupa zemljišta u državnoj svojini. Predmet nadziranja bez obzira na oblik vlasništva jeste postupanje zakupca, briga o biljnim kulturama, stepen očuvanja životne sredine, poštovanje plaćanja dogovorene naknade, kao i svih drugih zakonskih procedura.
Vlasnik poljoprivrednog zemljišta takođe ima pravo da vrši nadziranje i kontrolu prema zakonu, bilo lično ili preko inspekcijskog ili organa lokalne samouprave.
Vlasnik kontroliše i kontinuitet plaćanja svih taksi i obaveza koja su na zakupcu.
Sa druge strane, vlasnik je i sam u obavezi da poljoprivredno zemljište učini dostupnim za zakupca od trenutka početka dejstva ugovora, pruži sve neophodne informacije i omogući nesmetani boravak prema dogovorenom vremenu i tempu obrađivanja površine.
Dogovorenu cenu ne sme menjati, osim u slučajevima prema zakonu – zakup zemljišta na duže od 10 godina i velike oscilacije u promeni cena u tom periodu.
| Pročitajte još naših tekstova: |
| RASTE CENA PLACEVA U OKOLINI BEOGRADA |
| GAJENJE BOROVNICE SVE POPULARNIJI BIZNIS |
Potrebno je da obezbedi sva dokumenta koja će omogućiti iznajmljivanje, korišćenje i prihodovanje obrađivanja poljoprivrednog zemljišta.
Ugovor o iznajmljivanju poljoprivrednog zemljišta ističe po protoku vremena na koji je zaključen, ili na osnovu drugih razloga predviđenim Zakonom o obligacionim odnosima i Zakonom o poljoprivrednom zemljištu.
Ugovorom po osnovu zakona može biti ograničena mogućnost prometa zemljišta, kao i veličina površine koja se može zakupiti. Mnogo je i drugih posebnih odredaba koje regulišu odnose između vlasnika i zakupca zemljišta, koje se primenjuju u slučaju pojave posebnih slučajeva i uslova saradnje i zakupa. Važno je napomenuti da se zakup poljoprivrednog zemljišta isključivo odvija prema zakonskim odredbama i na osnovu njih zaključenom ugovoru između dve zainteresovane strane.
