Srbi uživaju u opuštenoj atmosferi plaža, ukusnoj mediteranskoj kuhinji i pristupačnim cenama u restoranima i marketima, što Španiju čini idealnim mestom za odmor.
Zbog ovih razloga, broj onih koji se ne zadovoljavaju samo letovanjem, već razmišljaju o kupovini nekretnine na ovoj lokaciji, konstantno raste. Ukoliko primera radi, planirate da uložite do 100.000 evra u nekretninu na španskoj obali, pred vama se otvara zanimljiv izbor stanova, uglavnom manjih kvadratura, ali u atraktivnim destinacijama poput Majorke, Tenerifea, Costa Brave, Valensije i Barselone.
Cene variraju po lokaciji i kvalitetu, ali budžet do 100.000 evra omogućava kupovinu funkcionalnog stana za odmor ili iznajmljivanje. Na Majorki je moguće kupiti jednosobne stanove u manjim mestima dalje od glavnih turističkih zona. Na Tenerifima, poznatim po prirodnim lepotama i vulkanskoj obali, moguće je pronaći stanove blizu mora u ovoj cenovnoj klasi. Costa Brava nudi garsonjere i manje stanove u mestima poput Blanesa i Loret de Mara. U Valensiji se mogu pronaći stariji, ali dobro povezani stanovi u prigradskim naseljima, dok Barselona nudi pristupačne stanove u predgrađima i manje popularnim kvartovima.
Tržište nekretnina nudi raznovrsne opcije, među kojima su najpovoljnije u mestima koja Srbi često posećuju. U Blanesu na Costa Bravi garsonjere od 25–30 kvadrata mogu se naći za 60.000 do 70.000 evra. Na Tenerifima jednosoban stan od 35 kvadrata može se kupiti za oko 75.000 evra. Na Majorki se najjeftinije nekretnine kreću oko 80.000 evra, ali su često u unutrašnjosti ostrva. U Valensiji najpovoljniji stanovi su u prigradskim delovima i kreću se od oko 70.000 evra.
Kupovina nekretnine za srpske državljane nije komplikovana, ali zahteva poznavanje procedura. Prvi korak je pribavljanje Nacionalnog identifikacionog broja za strance (NIE), koji je obavezan za sve pravne i finansijske radnje. Dobija se u ambasadi Španije u Srbiji ili lokalno u Španiji.
Kupac zatim otvara račun u španskoj banci, preko kojeg se obavljaju sve finansijske transakcije vezane za nekretninu. Nakon pronalaska odgovarajuće nekretnine, potpisuje se ugovor o rezervaciji uz uplatu depozita od 3.000 do 6.000 evra. Depozit se uračunava u cenu, ali se gubi ako kupac odustane.
Kupoprodajni ugovor se potpisuje kod notara, a prilikom potpisivanja se obično plaća 10% cene. Nakon toga se vlasništvo prenosi i registruje u zemljišnim knjigama, što može trajati nekoliko nedelja do meseci, zavisno od lokacije i složenosti postupka.
Porezi i dodatni troškovi uključuju porez na prenos imovine (ITP) od 6–10% za starije objekte ili PDV od 10% za novogradnju. Tu su i troškovi notara i katastarske takse (1–2%), kao i mesečne obaveze poput komunalija, osiguranja i poreza na imovinu.
Kupovina nekretnine ne daje automatsko pravo na boravak ili rad. Preporučuje se angažovanje advokata koji govori srpski ili engleski i saradnja sa licenciranim agentima kako bi se ceo proces prošao bez rizika.
Državljani Srbije mogu boraviti u Španiji do 90 dana u periodu od 180 dana bez vize. Ovo pravilo se odnosi na turistički boravak, uključujući i vreme provedeno u kupljenoj nekretnini. Za boravak duži od 90 dana neophodno je aplicirati za dugoročnu vizu ili boravišnu dozvolu. Ukoliko neko planira da živi u Španiji duže, mora ispuniti dodatne uslove, kao što su dokaz o stabilnim prihodima, penzionerski status ili ugovor o radu.
U pogledu iznajmljivanja, vlasnici nekretnina koji žele da rentiraju svoj stan turistima moraju registrovati nekretninu kao turistički apartman kod lokalnih vlasti, što uključuje dobijanje licence i poštovanje poreznih obaveza. Za obavljanje bilo kakve profesionalne aktivnosti, uključujući upravljanje iznajmljivanjem, potrebna je boravišna dozvola sa pravom na rad. Bez nje, državljani Srbije nemaju pravo na legalan rad u Španiji jer nisu članovi EU. Dakle, posedovanje nekretnine omogućava uživanje u odmoru, ali ne garantuje trajni boravak niti rad bez dodatne papirologije.