14
Feb
brankovmost.jpg
nekretniners

Ritam grada: Sav sjaj beogradskih mostova

facebook messenger viber
Mostovi spajaju ljude na toliko razlicitih nivoa; simbol su čovekove moći da prevaziđe prepreke; svedoci su istorije... Kao grad koji leži na dve velike reke, ali i s neobično uzbudljivom prošlošcu, Beograd je u svoje mostove ugradio i nova značenja, specifične priče, legende…

Brankov most - Postamenti kao svedočanstvo lepote
Brankov most je sigurno prvi koji Beograđanima pada na pamet kad se pomenu mostovi, budući da povezuje strogi centar grada s Novim Beogradom i Zemunom. Glavna misterija koja se za njega vezuje tiče se – imena. Naime, često se može čuti priča da je Branko po kojem je poneo ime pisac Branko Ćopić, koji je 1984. izvršio samoubistvo skočivši s ovog mosta. Medutim, istina je da je most „nasledio“ ime od Brankove ulice, na koju se nadovezuje, a koja je ime dobila po pesniku Branku Radičeviću. Tu je i zvanično ime koje mu je dodeljeno kad je 1956. pušten u saobraćaj – Most bratstva i jedinstva, ali ono nikad nije zaživelo.
Pre svega toga, davne 1934, na tom mestu nalazio se veličanstveni viseći Most kralja Aleksandra, koji je srušen tokom Drugog svetskog rata, pre nego što je u potpunosti završen. Uprkos tome, kažu da je bio arhitektonsko remek–delo i da po izgledu ne bi mogao da mu konkuriše ni moderni Most na Adi. Moćni postamenti, koji nose i današnji most, svedoče o njegovoj lepoti.

Ceo decembarski broj magazina Elevate možete da pregledate OVDE

Stari železnicki most - Zašto nije ofarban?
Prvi beogradski železnički most izgrađen je 1884. Stajao je na šest kamenih stubova i bio jedina čvrsta veza između dve savske obale. Time mu je, s ratovima koji su dolazili, sudbina bila prilicno mračna. Srušen je početkom Prvog svetskog rata, 1914, kako bi se austrougarskoj vojsci presekao prilaz Beogradu. Pet godina kasnije je obnovljen, ali slican scenario rušenja ponovljen je 1941, ovog puta u odbrani od nadiranja nacista.
nekretniners starizeleznickimost.jpg
Po navodima iz knjige Tajna Novog Beograda Zorana Lj. Nikolića, okupatori su tokom rata uspeli da sastave konstrukciju kako bi premostili reku, a most je u tom periodu imao i „brata blizanca“, kako bi se vojni transport odvijao u dva smera. Danas postoje samo ostaci temelja tog drugog mosta, dok je Stari železnicki most kakav znamo izgraden po završetku Drugog svetskog rata u okviru ratne reparacije. Nikad nije ofarban, a o tome postoji i legenda – navodno su projektanti zaboravili da uračunaju težinu farbe, a dodatno opterećenje bi moglo da ugrozi statiku mosta.

Most na Adi - Nosi ga samo jedan stub
Najnoviji savski most je za samo pet godina postao jedan od simbola grada, uprkos svim kritikama u vezi s uloženim sredstvima, ali i samom konstrukcijom. Zanimljivo je da je prvu skicu Beograda sa mostom preko Ade Ciganlije uradio još 1923. godine arhitekta Ðorde Kovaljevski. Ipak, ovu velelepnu konstrukciju dočekali smo tek 2011, i to kao jedno od arhitektonskih čuda – Deni Forester, arhitekta sa Harvarda, nazvao ga je revolucionarnim jer je prvi put u istoriji zamišljeno da most ove velicine nosi samo jedan stub. Taj stub, pilon, visok je 198 metara, na vrhu je širok 1,5 metara, a na dnu 16 metara, i drži ga 80 kosih kablova.
nekretniners mostnaadi.jpg
Most dugačak 580 metara poseban je i zbog asimetričnosti – pilon se ne nalazi na sredini, a problem ravnoteže rešen je tako što su „kraci“ urađeni od razlicitih materijala. Svi delovi rađeni su rucno i na licu mesta, pa su Beogradani pratili celu izgradnju. A onda, kad je most otvoren, dali su mu i ime – sprovedena je anketa, a najčešci predlog bio je Most na Adi.