Kretanje broja stanovnika je u kostantnom padu još od 1961. kada je na teritoriji Vračara živelo 88500 ljudi. Vračar je ograničen sa 3 bulevara: Južnim Bulevarom, Bulevarom Oslobođenja i Bulevarom Kralja Aleksandra.
Delovi Vračara su : Gradić Pejton, Slavija, Neimar, Kalenić, Savinac, Čubura, Krunski venac, Crveni krst, Englezovac, Istočni Vračar, Grantovac, Cvetni trg.
Ime Vračar se prvi put spominje 1492.godine u Turskom planu za osvajanje Beograda. Na pitanje kako je nastalo ime Vračar, ima više zanimljivih verovanja, a na nama je da verujemo u ono koje ima najviše smisla. Jedno od verovanja jeste to da se nekada uz duž Vračara prostirao Carigradski drum na kom su cigani nudili svoje usluge Turcima kako bi usli u grad. Tako su se pored druma mogle naći svakakve ponude, a ponajviše usluge ciganskih gatara koje su proricale sudbinu tj. vračale, pa je odatle i nastao naziv Vračar. Još jedno verovanje glasi da je živeo poznati vrač, odnosno, lekar, koji je imao svoju kolibu od lake građe na teritoriji Vračara, kod koga su dolazili mnogi junaci. Nakon 1867. godine, proterivanjem Turske vojske sa Kalemegdana, građenje Vračara se ubrzavalo i širilo. Mnoge Centralno Evropske arhitekte su učestvovale u građenju takozvanog novog srpskog Beograda. Godine 1880. Vračar je podeljen na Zapadni i Istočni Vračar i graničio ih je današnji Bulevar Oslobođenja. Istočni deo je 1995. godine postao današnja opština Vračar, a istočni deo je postao opština Savski Venac. Vračar je obeležen verovanjem da su Turci spalili mošti Svetog Save upravo na mestu gde se danas nalazi najveci pravoslavni hram na Balkanu, hram Svetog Save, i od tada Vračar postaje centar srpske duhovnosti.
Kalinić pijaca kao jedna od najstarijih i najpopularnijih Beogradskih pijaca je jedan od simbola Vračara. Manješki park je takođe jedno od obeležja Vračara kao jedan od najvećih i najlepših parkova u Beogradu.
Takođe se veoma blizu zanatskog centra nalazi i popularna beomska četvrt Beograda gde mnoga gospoda dolaze da se opuštaju u duhu starog vremena, i da prezalogaje dobar roštilj. Upravo ta opuštenost i stari duh Vračara i oblikuje njegovu upečatljivost.
Vračar nudi bogat izbor kafana u kojima su se od davnina okupljali pisci, boemi, pesnici koji su po ceo dan, uz inteligentne diskusije, polako ispijali svoju kafu. Odatle je i nastala reč kafana.
Danas kafane uglavnom predstavlja malo brži, glasniji i glamurozniji stil života, ali onaj mali broj pravih starih večnih kafana, koji su preživele srž vremena, možete naći upravo na Vračaru. Neke kafane su vremenom nestale, neke su promenile svoje principe, a neke su ostale potpuno iste i upečatljive. O broju kafana na Vračaru nije potrebno pričati, dovoljno je prošetati se i uveriti lično.
Na osnovu svega ovog možemo da zaključimo zašto je Vračar tako gusto naseljen i zašto je najatraktivnija opština za stanovanje.